Podiglo se sunce I toplinu prosipa,
A jutro mi nosi miris smilja gorskoga,
Pa se sjetim zlatnih suza,
Burnog vremena,
Bio sam sam ko divlji vjetar svih tih godina.
Kada cujem nase pjesme,
Krv u meni vri,
To je ljubav sto u dusi godinama zri.
Kako vrijeme ide,
Tu sve jace pripadam,
Necu svoje lice kriti,
Samo jedno znam.
Bog ce uvijek svakom dati,
Samo treba vjerovati,
Biti Bozjeg lica slika,
Posijati gdje si nika.
Tamo gdje su moji korijeni,
Sto ljepota zivi u meni.
Tamo nosim svaku pobjedu,
Svojoj zemlji, svmome narodu.
Odvest cu te u dolinu moje radosti,
Kod izvora srece,
Pokraj rijeke mladosti.
Nek nas nebo blagoslovi,
Snove ostvarati
I sinove sokolove da nam podari.
Bog ce uvijek svako dati,
Samo treba vjerovati,
Biti Bozjeg lica slika,
Posijati gdje si nika.
Tamo gdje su moji korijeni,
Sto ljepota zivi u meni.
Tamo nosim svaku pobjedu,
Svojoj zemlji, svmome narodu.
Writer(s): FARUK BULJUBASIC, MARKO PERKOVIC
Lyrics powered by www.musixmatch.com