Tri sata popodne pokazuje moj Rolex
Na semaforu stojim, pored mene bus
Kao u žoloskom vrtu gledam izumiruću vrstu
Izgužvana lica zure mi u bemburu
Sa Ray-Banom na nosu žalim frustriranu masu
Njihov me pogled baca u bad
Zato okrećem glavu na drugu, ljepšu stranu
Jer duša mi ne podnosi tužne prizore
Sutra sam već u crkvi na malom pranju savjesti
Jer moje veze sežu ravno do neba
U navali humanosti pomolit ću se za sve njih
A nakon toga slijedi teÄaj tenisa
Ne mogu ih gledati viÅ¡e ukljuÄujem air-condition
Polako da me vide pice iz busa
KonaÄno spas, zeleno je dodajem gas I nestajem
A gomila me gleda kao zloÄinca
Penzići novi I penzići polovni
Doživotne žrtve javnog prijevoza
Blesave od znojenja u kutiji
Još samo dva radna vijeka do fićeka
Gomila plaži po bljuzgavoj stazi
I s gađenjem gleda metak što prolazi
Writer(s): Milan Kekin, Davor Kodzoman, Mladen Subosic
Lyrics powered by www.musixmatch.com