Kraj jezera jedna kuća mala,
Tu je ona dragog čekala.
Obeć'o je, da će doći,
I da će joj prsten donijeti.
Zora svanu, suza više nema,
A ni dragog kog je čekala.
Kraj jezera, uplakana,
Maramica bijela ostala.
Ako nekad ljubiš momče mlado,
Znaj da će te brzo ostavit.
Jer on ne zna šta je ljubav,
I ne može dugo vjeran bit.