Prosta noć, vjetar njise zavjese
Tijela dva, na zidu sjenke prave se
I jedan hotel izvan pameti,
Klimav krevet, čemu kreveti
I moja bijela haljina I jedna boca crnog vina
Dovoljno da odletim do svemira.
Prilika kazu, čini lopova,
Srca zvuk, kao pucanj topova.
Spustas grijeh na usne spokojno,
Atmosfera ljulja opojno.
Vremena je malo,
A meni je do tebe tako stalo,
Neka zemlja stane, sto se okreće,
Ma sto je pokreće, reci je li
Prijevara,
Ako ljubis, prevaris.
Jer sutra s njim ću biti isto
Kao s njom I ti
Boli, boli
Srce samo njega voli,
A bol manja je,
Ako se s nekim podjeli,
Ime mi nemoj govoriti,
Samo će kajanja jo stvoriti,
Slučajno je s nekom siugrno,
Ja sam s tobom nočas namjerno.
Jutro ću sresti sama,
Na cesti kad tebi kaem zbogom,
Ali zahvalna sam za tu večer s tobom.
Čista pred bogom.