I bez zlata i bez lu?i, sva su blaga ti u du?i, kad ogrije te jubav
Puno sunca i tepline, pa se srce nebu vine, u ditinjstvu bez suza
Malo ?oldi, puno vire, u toj jubavi bez mire, i vagun dobre voje
U kantunu puno mista, misal je ka arja èista, pa pi?en pisme svoje
Mi?erija, mi?erija, mi?erija, mi?erija
Miruj, miruj, pismo moja,
Ti jedina zna? di sam ostavi du?u
Miruj, miruj, pismo moja,
Jer kasno je sad ladni vitri veæ pu?u
Mi?erija, mi?erija, tek pusta mi?erija
Kad bi partile ferate strepija san stari za te, ta briga se ne gasi
Zgrbjena si majko stala, bjankariju tuju prala, pobilile ti vlasi
Jedna pisma iz ðardina smantala je va?eg sina, dok cili vik je slidi
Zlatnin no?en posrid srca, probola ga, neka grca, nek cili ?ug iscidi
Mi?erija, mi?erija, mi?erija, mi?erija
Miruj, miruj, pismo moja,
Ti jedina zna? kako boli lipota
Miruj, miruj, pismo moja,
Jer vidit æe? kad zbroji? konte ?ivota
Mi?erija, mi?erija, tek pusta mi?erija
Writer(s): Zdenko Runjic
Lyrics powered by www.musixmatch.com