Prijatelju kakva godina, luda, teska, teza, naj teza.
Jos me u mraku zove, svaki u srce mene, kad se sjetim najmanje.
Prijatelju kakva godina, moja dusa njenjoj pripada.
Kad bi se vratio, ponovo bi patio, labudi sto ja bih platio.
?Nema mi do njenih ociju, kad ih ne vidim smojim ociju.
Nema mi do njenih usana, kad ih ne ljubim, ma ne ljubim ja.
Sad bi pomoglo, malo njenoh osmjeha, da me zagrije u hladnim nocima.?