Jos jedan dan u Zagrebu vozim se u tramvaju,
Ide masa praznih dzepova
Na ovom svijetu nikoga pogled ravno, nevjera
Nema kune za prosjaka
I dok tako sanjarim, shvatih, ovdje silazim
Guram se do izlaza, al tuje hrpa likova,
Vozać vrata zatvara,
Jos jedan krug u tramvaju...
Eto vidis, to je moja sudbina,
Uvijek isto, bezbroj praznih krugova,
Bozja volja, kriza mladih umova,
Bit će bolje, moram prezivjet do sutra
Jos jedan dan u Zagrebu, magla je na Sljemenu,
Pljusti kisa jesenja
Brdo tmurnih oblaka, odurna vodurina,
More je pod nogama
Stojim sam na krizanju, opet znam, zakasnit ću,
Vidim, gori crveno
Čekam tako strpljivo, prođe taxi prebrzo
I cjeloga me zasprica...