Azra -
(Balegari ne vjeruju sreći, 1990) - Atlantis
Jednom davno koliko davno te?ko je reć
(mo?da manje nego 'to se zna)
PriÄali su mudrom solonu
O nestalom otoku
I mutnom moru za plovidbu
(iza pilarovih stuba negdje u atlantiku)
Zar su onda ki?e pale
Da bi sad ti varedi
Svoj neizbje?ni grah
Njegovao dvorac starosjedilac
Jer u jednom u?asu potopljeni listom
Bijahu svi bez razlike
(ukljuÄujući I tebe)
Nema sumnje da atlantis
Mimo na?ih potreba
Bo?ji mir u?iva
I zato kaja
Volim te
Dolje gaće
Molim te
Da ti vidam neutronku opojnu
Da ti turim finu dozu razornu